British Ambassador to Bosnia and Herzegovina
24th February 2015
Zašto NATO
Prošle sedmice sam se vratio iz sjedišta NATO-a u Briselu. U januaru je Ujedinjeno Kraljevstvo preuzelo od Turske ulogu NATO ambasade ovdje u Sarajevu pa sam išao da se upoznam sa prioritetima i izazovima NATO-a u našem svijetu koji se brzo mijenja i sve je kompleksniji.
Pred NATO-om je veliki zadatak re-konfiguracije kako bi odgovorio agresivnoj, ekspanzionističkoj Rusiji na istoku, te prijetnji od islamskog ekstremizma na jugu. Ali, ono što me se najviše dojmilo je da NATO još uvijek ima u vidu Balkan.
Prema ovom regionu postoji puno dobre volje i svi žele vidjeti Bosnu i Hercegovinu i njene susjede u Savezu. NATO ovaj region, i njegovu trajnu stabilnost, vidi kao nedovršen posao. A nije teško vidjeti zašto je to tako. Samo pogledajte kartu. NATO saveznici su na sjeveru, jugu, istoku i zapadu. Ali, u samom srcu Evrope postoji rupa. Bosna i Hercegovina je evropska zemlja i mjesto joj je u evropskom savezu.
Znam da svi u ovoj zemlji još uvijek nisu u potpunosti uvjereni da se treba priključiti NATO-u. Da, postoji prošlost. Ali, ako ste spremni da se okrenete ka budućnosti umjesto ka prošlosti, onda je razlog za NATO jasan i primamljiv. Ja to ovako vidim:
- NATO = sigurnost. NATO je najmoćniji i najuspješniji savez u istoriji svijeta. On je krajnji garant sigurnosti jedne zemlje. Kada pristupe NATO-u, zemlje polažu svečanu zakletvu da će svaki napad na neku savezničku zemlju smatrati napadom na sve njih te da će pomoći svom savezniku sa svim neophodnim sredstvima. NATO smatra da su granice nepovredive što je za zemlju sa istorijom kakva je bosanskohercegovačka garancija kakvu vrijedi imati.
- Sigurnost = stabilnost. Nakon što osigura svoju sigurnost u budućnosti putem NATO-a, zemlja se može usredočiti na svoju dugoročnu političku i ekonomsku stabilnost bez brige o tome šta se dešava izvan njenih granica. A tokom poplava prošle godine smo vidjeli da vaše Oružane snage već mogu djelovati u pružanju pomoći tokom unutrašnje krize. NATO može ponuditi ekspertizu kojom će ih učiniti još boljim kako bi djelovali kao moderna i učinkovita snaga za stabilnost.
- Stabilnost = prosperitet. Investitori žele stabilnost. Dugi niz godina, BiH vanjskom svijetu šalje sliku nestabilne i podjeljene države. Nema boljeg signala za potencijalne investitore u ovu zemlju od napretka na putu ka NATO i EU.
U regionu, Hrvatska, Slovenija i Albanija su već NATO saveznici. A druge zemlje se takođe približavaju NATO-u, uključujući i one koje su, poput dijelova Bosne i Hercegovine, doživjele NATO bombardovanje u proteklih 20 godina. Crna Gora je blizu ulaska u NATO. Saradnja Srbije i NATO je sve veća. Srbijanski ministar odbrane je prisustvovao prošlogodišnjem NATO samitu u Velsu, a u januaru je Srbija usvojila individualni akcioni plan partnerstva sa NATO – prvi zvanični korak na putu ka članstvu u Savez.
Isto kao što je slučaj sa EU, Bosna i Hercegovina rizikuje da zaostane za svojim susjedima. Ali, ne mora biti tako. Napredak se može vrlo brzo ostvariti. Vladajuće koalicije na nivou države i Federacije su se već dogovorile da najzad provedu odluku Ustavnog suda i vojnu imovinu zvanično registruju na državu. Ako se ovo ostvari, BiH će zauzvrat dobiti Akcioni plan za članstvo u NATO (MAP) – sljedeći korak za punopravno članstvo u Savez. MAP nije garancija za buduće članstvo ali bi bio sjajan signal da zemlja ostvaruje napredak nakon dugogodišnje stagnacije. I to nije jedina prednost. Imovina koja nije potrebna Oružanim snagama bi se najzad mogla prodati kako bi se osigurala prijeko potrebna sredstva za ulaganje u škole, bolnice i puteve.
Tokom narednih mjeseci, širom zemlje ću zagovarati članstvo u NATO. [Očekujte me u aprilu u Bijeljini.] Ali, volio bih da ova nova energija i zalet koje smo postigli u procesu pristupanja EU pomognu da se odblokira napredak ka NATO-u. Tada bi Bosna i Hercegovina bila čvrsto na putu ka većoj sigurnosti, stabilnosti i prosperitetu, u korist svih građana BiH.
Vaša Ekselencijo,
Sa vašim odgovorom na pitanje – Zašto NATO? – mogu se složit u potpunosti, ali sve što ste rekli mogli smo čuti i prije 5 godina, jer je NATO ostao pri svom stavu. Međutim naša vlast nije. Još prije 10 godina su u Zakon o odbrani BiH stavili obavezu (član 84) da će “provesti potrebne aktivnosti za prijem BiH u Sjeverno-atlanski savez”. Do 2008.godine to su čini mi se imali na agendi, a onda je nastupio zastoj, pa i nazadovanje.
Tehnička pitanja su postala politička, a pitanje nepokretne imovine izgovor. Da, da, pitanje nepokretne imovine trebalo je biti tehničko pitanje, pretvoreno je u političko, a kada je odlukom nadležnog suda politička dimenzija ovog pitanja obesmišljena, postalo je izgovor da se ne čini ništa što vodi napretku. Naime, gotovo sve što predviđa MAP moglo se staviti u IPAP i rješavati, paralelno sa rješavanjem pitanja nepokretne imovine: politička i ekonomska pitanja, pitanja resursa, sigurnosna i pravna pitanja. Međutim, u međuvremenu su akteri političkog života shvatili da MAP nije nastavak procesa jačanja mišićne mase vojnika, nego proces u kojem teret ulaska u NATO prelazi sa mišića OS BiH na ostale segmente vlasti i društva, a to nije baš po volji mnogih.
Nemam namjeru podsjećati na lošu strukturu budžeta odbrane, pa i neodgovoran odnos vlasti spram eventualnih investicija u OS(nema ih), ali pažnju zaslužuje i neodgovoran odnos spram Komunikacijske strategije, čija implementacija ne zahtijeva velika sredstva, ali zahtijeva ozbiljan i odgovoran odnos. Građani BiH trebaju kvalitetnu informaciju o realnim i opipljivim benefitima ulaska BiH u NATO. Mislim da je unutar IPAP-a Ministarstvo vanjskih poslova bilo lead agency za Komunikacijsku strategiju. Realizirano je nekoliko tribina, okruglih stolova i stalo se. Kao da su svi zadovoljni što ankete pokazuju permanentno iste brojke podrške ili protivljenja ulasku u NATO. Crnogorci su napravili grešku pa razgovarali samo sa onima koji podržavaju, i nisu imali zapažen napredak. Ovi naši ne razgovaraju ni sa jednom ciljnom grupom, ni sa onima koji su podržavali, ni sa onima koji su protiv.
Percepcija NATO-a, koja je još uvijek u direktnoj korelaciji sa emocijama, mogla se promijeniti barem u 2014.godini tokom poplava. Barem 10 zemalja članica NATO-a je angažovalo svoje resurse na otklanjanju posljedica poplava – niti jedna se nije predstavila kao članica NATO-a. Amerika se predstavila kao Amerika, Slovenija kao Slovenije, UK kao UK, pa je čak i turski doprinos (mada je Turska ambasada predstavljala NATO) predstavljen kao turski ili kao doprinos EUFOR-a.
I još nešto. NATO je proteklih 10 godina kroz Trust Found za BiH uložio znatna sredstva za zbrinjavanje otpuštenih vojnika, podoficira i oficira. Mnogi od njih sada vode vrlo uspješan vlastiti obrt ili poljoprivredno gazdinstvo. Oni su neiskorišten resurs u promociji stvarnih vrijednosti NATO-a. Zaposlen, zadovoljan i uspješan demobilisani vojnik je puno bolji promotor tih vrijednosti od ponavljanja parole NATO=Sigurnost=Stabilnost= Prosperitet.
Iskreno se nadam da će Ambasada Ujedinjenog Kraljevstva kvalitetnije iskoristiti ulogu NATO ambasade u BiH.
S poštovanjem,
Hamza