British Ambassador to the Republic of Serbia
8th October 2014
Razmišljanja novajlije u Bosni i Hercegovini
U Bosnu i Hercegovinu došao sam u julu, i imao sam sreću da prvih mjesec dana provedem učeći jezik u Mostaru i Banja Luci, prije nego što sam došao u Sarajevo kao novi britanski ambasador. Odlučio sam da počnem pisati blog kako bi sa vama podijelio moja razmišljanja i, nadam se, pokrenuo debatu. Molim vas da komentarišete i dajete svoje mišljenje – zaista bih ga volio čuti.
Mislio sam da bi bilo najbolje da počnem podjelivši sa vama moje prve utiske o ovoj fascinantnoj, iako ponekad frustrirajućoj zemlji.
Ovo je zaista lijepa zemlja… Planine, šume, jezera, rijeke – pejzaž kakav ja volim. Ne mogu isčekati da posjetim što više lijepih gradova i sela. Neke od slika koje su mi se urezale u sjećanje su svakako: skokovi sa mostarskog Starog/novog mosta, put od Banja Luke do Jajca duž prelijepe rijeke Vrbas, ispijanje kafe na Baščaršiji u Sarajevu i uživanje u mirnoći Blagaja i Prokoškog jezera. Imate toliko toga za ponuditi turistima.
…ali je nerazvijena i neotkrivena. Na žalost, Bosna i Hercegovina ima problem sa imidžom. Kada sam prijateljima u Ujedinjenom Kraljevstvu rekao da dolazim ovdje, prva reakcija većine ljudi je bila da me pitaju da li je sigurno. Izgleda da veliki broj turista dođe na jedan dan, na putu iz Hrvatske, tako da ekonomija od toga nema ništa. Ako BiH želi da privuče više turista, treba joj ciljano ulaganje. A najviše od svega, zemlja mora djelovati stabilno. Treba joj vlada koja radi i koja osigurava da ljudi u cijelom svijetu čuju priče o političkom pomirenju i pozitivnom razvoju. Skoro otvaranje Zemaljskog muzeja od strane nove vlade bi bio snažan signal te vrste namjere.
Ne mogu razlikovati ljude jedne od drugih… Upoznao sam stotine Bošnjaka, Srba i Hrvata. Po cijenu života, ne znam kako ih razlikovati. Skoro svi su topli i darežljivi ljudi, sa dobrim smislom za humor. Iznenadilo me je kad sam otkrio Peckham pab u Banja Luci – pokazatelj kako su britanske komedije poput Mućki i Monti Pajtona popularne u BiH. Ljudi se ovdje mogu zajedno smijati, tako da sigurno mogu zajedno i živjeti. Većina običnih ljudi koje sam ja upoznao, bez obzira na njihovo porijeklo, vjeru ili kulturu, dijeli iste nade i snove, za sebe i svoju djecu. Žele ono što ljudi u cijelom svijetu žele: sigurnost, posao, pravdu, obrazovanje i zdravstvenu zaštitu.
…ali neki političari su odlučni da ih dijele. Bilo je divno vidjeti kako su se zajednice poput onih u Maglaju i Doboju nakon poplava udružile da pomognu jedne drugima. Ujedno, bilo je upečatljivo koliko je nekim političarima bilo vrlo neugodno zbog ovoga, onima koji su svoje pozicije izgradili na podjelama i nepovjerenju. Ono šta me je najviše šokiralo je spremnost da se mladi ljudi zaraze sa istim, neosnovanim etničkim i nacionalističkim strahovima i fikcijama. Razdvajanjem djece, neke škole primjenjuju jedan oblik aparthejda. Prošle sedmice sam upoznao 200 mladih ljudi iz svih krajeva BiH koji su došli u Sarajevo da zajedno plešu. Djelovali su iznenađeno otkrićem koliko su slični jedni drugima. Od ključne je važnosti slomiti ove barijere, tako da naredna generacija ne naslijedi predrasude ove.
Ova zemlja ima stvarni potencijal… OK, da budemo realni – ovo nije novi Katar ili Brazil. Ali imate prirodne ljepote, izvore vode, drveta i ruda, i, najvažnije od svega, ogroman ljudski potencijal. Primjeri uspješnih Bosanaca se mogu naći u cijelom svijetu – što je i samo po sebi pokazatelj nedostatka dobrih prilika kući. Bez obzira na to, kompanije u BiH, u Goraždu, Tesliću i Sarajevu, da spomenem samo neke, pokazale su šta se sve može postići. U ovoj zemlji ima dovoljno resursa da svako ima mogućnost da živi život normalnog kvaliteta, sa svojom djecom i unucima.
… ali vlada ne doprinosi dovoljno razvoju ekonomije. Veliki broj najuspješnijih preduzeća u ovoj zemlji uspjeva uprkos sistemu, a ne zahvaljujući njemu. Britanska ambasada je sa Udruženjem poslodavaca u Federaciji i drugima radila na određivanju konkretnih ekonomskih reformi koje će biti potrebne nakon izbora: pojednostavljenje sistema oporezivanja, smanjenje cijene rada, smanjenje birokratije i modernizacija sistema socijalne zaštite. Sve ovo će, nakon niza godina lošeg finansijskog upravljanja na svim nivoima vlasti, stvoriti bolje okružje za ekonomski rast i strane investicije. Trenutna ekonomska situacija u cijeloj zemlji je izuzetno ozbiljna. Svaka stranka koja bude izabrana u oktobru imaće ogromnu odgovornost da unaprijedi ekonomiju.
Međunarodna zajednica je griješila… Dejtonski mirovni sporazum je zaustavio strašni rat devedesetih. Ujedno je stvorio i ustavni okvir, s tim da je originalno planiran da bude privremen, što je doprinjelo sporom političkom, ekonomskom i socijalnom razvoju BiH nakon rata. Ostavio je politički sistem koji je zaključao etničke podjele i isključio manjine – u osnovi pomogao da se iste stranke iz ratnog perioda zadrže na vlasti, diskriminirajući one koji bi možda ponudili ujedinjujuću viziju za cijelu BiH. Međunarodna zajednica mora prepoznati da smo doprinjeli izazovima pred kojima ova zemlja stoji
… ali to nije izgovor. Sistem se može promijeniti, ustavnom, ako su političke vođe Srba, Bošnjaka i Hrvata spremne da ga promijene. Problem je u tome što im ova situacija odgovara. Omogućava im da daju poslove onima koji ih podržavaju u najvjerovatnije najvećoj birokratiji na svijetu, a onda ti isti glasaju za njih na sljedećim izborima. A, u međuvremenu, građani ne traže odgovornost političara i stranaka kada isti ne ispune obećanja. Uprkos predviđanjima lošeg odziva na opštim izborima u nedjelju, znam da ljudi u ovoj zemlji nisu apatični po pitanju politike, iako je mnogima teško naći stranke i politike koje bi podržali. Bez obzira na sve to, građani moraju dati svoj glas za promjene. Još uvijek je moguće reformisati ovu zemlju na bolje, kako bi dostigla svoj potencijal. Zapamtite: ako ne glasate, glasali ste za pobjednika.
Prije svega, želim vam zaželjeti dobrodošlicu u našu državu i puno uspjeha na novoj dužnosti.
Za svaku pohvalu je što ste omogućili direktnu komunikaciju sa građanima Bosne i Hercegovine. Vaš prethodnik Nigel Casey pokazao se kao prijatelj ove države i ostavio je pozitivan utisak, a ne vidim razloga zašto ne bi tako bilo i sa vama.
Mi, građani BiH, svakako smo svjesni važnosti Velike Britanije u globalnim političkim tokovima, tako da se nadamo da će i naši političari prepoznati potrebu za što uspješnijom saradanjom sa vašom državom. Nekako mi danas na dan izbora upravo na pamet pada Engleska, značaj “Magna charta libertatum” i početak parlamentarizama u Engleskoj.
Volio bih znati is kojeg dijela Velike Britanije potičete, te nešto više o vašem obrazovanju. Također, zanima me da li ste pročitali knjigu: “Unfinest Hour: Britain and the Destruction of Bosnia”(autor je Brendan Simms)? Ako niste, toplo vam je preporučujem.
Hvala.
Poštovani Veleposlanice, čitao sam do dijela kada ste me nazvali Bosancem, naravno da poštujem Vaše riječi i Vaš izbor, dalje nisam čitao! Naime Hercegovac sam!
Hvala 🙂 Slazem se, ali za ovo krivim Hercegovku koja radi za mene, i koja me nije upozorila!
Ta je Hervegovka vjerovatnije iz Čapljine, nego npr. iz Trebinja jer u Vašu ambasadu Srbi ulaze samo kada dolaze po vize. Okruženi ste svakodnevno Bošnjacima u Sarajevu, i ponekim Hrvatom i to bitno utiče na Vaše političke stavove. U Banjaluku rijetko i nevoljno svraćate. Pričate Bošnjačkim jezikom. Dovoljno.
Ipak, pohvaljujem što ste naučili bilo koji od tri jezika, i pozdravljam Vaše stavove o ekonomskim reformama, ali bez namjere da Vas vrijeđam, iznosim činjenice, a činjenica jeste da se stavovi međunarodne zajednice oblikuju u sarajevskoj čaršiji.
Na žalost Vaše predrasude nisu utemeljene i zasnovane su na nedostatku informacija. Prvo, ne govorim bošnjački jezik jer ne postoji. Govorim bosanski, srpski i hrvatski. Živio sam dvije sedmice sa divnom porodicom u Banja Luci kako bi poboljšao moj srpski jezik prije nego što sam počeo raditi kao Ambasador (kao što sam živio i u Mostaru zbog hrvatskog jezika).
Drugo, Ambasada ima kancelariju u Banja Luci čiji rad pomaže da bolje razumijem stavove RS. Britanska ambasada zapošljava uposlenike po kriterijima koji se traže za određenu poziciju a ne po nacionalnoj pripadnosti, pa zato u Sarajevu rade i Bošnjaci i Srbi i Hrvati.
I treće, redovno dolazim u Banju Luku i posjećujem i druge dijelove RS. Iduće sedmice idem u Banja LUku, Gradišku i Šamac, kako bih razgovarao o našoj bliskoj saradnji sa vlastima RS.
Mi ulažemo milione funti godišnje u RS, kroz razne projekte. Na primjer, radimo na nivou entiteta da uvedemo online sistem registracije novih preduzeća, da podržimo poboljšanje kapaciteta policije RS u radu na suzbijanju terorizama i organizovanog kriminala, i u provođenju strategija za borbu protiv korupcije. Nedavno smo završili transportnu strategiju RS u saradnji sa Ministarstvom saobraćaja i veza, i sad radimo sa Ministarstvom industrije, energetike i rudarstva kako bi osvježili energetsku strategiju RS. Nadamo se da će ove strategije otvoriti vrata velikim sredstvama EU i drugih finansijskih institucija za nove investicije u ovim važnim sektorima.
Isto tako, radimo na lokalnim nivou širom RS. Na primjer, pomažemo vlastima u Banja Luci, Istočnom Sarajevu, Vlasenici, Palama, Gradišci i Šamcu poboljšati poslovnu klimu. Ulažemo i u buduće generacije. Obučavamo mlade ljudi u Doboju da postanu programeri, a veliki broj talentovanih mladih ljudi iz RS-a je učestvovalo u našem British-BiH Fellowship programu ili su magistrirali u Ujedinjenom Kraljevstvu zahvaljujući stipendijama Chevening-a.
Preporučujem da ne vjerujete svemu što s vremena na vrijeme možete čuti na RTRS-u. Mi smo jedan od najvažnjih partnera i vlasti i običnih ljudi u RS. Istovremeno, ja ću nastaviti jasno govoriti bilo kad kada politički lideri sa bilo koje strane djeluju protiv Dejtonskog sporazuma.
Poštovani, stanovnici i građani BIH, bez obzira na nacionalnost, religiju, dob i spol ne vjeruju više izborima. Ljudima koji nam se tako cinički i pohlepno smiju sa plakata,svake dvije do četiri godine. Ne možemo vjerovati strankama koje nas vode u propast već 20 godina. Žao mi je,ali to je stav mnogih ovdje,pogotovo mladih koji bi trebali biti budućnost ove zemlje.
Srdačan pozdrav
Hvala vam. Jedna od glavnih razlika izmedju UK i BiH je da nakon izbora mi ocekujemo da izabrani ispune obecanja. Ako se to ne desi, smatramo ih odgovornima. Gradjani trebaju izaci na izbore, ali isto tako i traziti da oni za koje su glasali stanu iza obecanja, ako se to ne desi trebaju ih pozvati na odgovornost bez cekanja sljedecih izbora.
Hvala vam na ovako lijepim zapažanjima.Istina je sve što ste rekli. Također je istina da mi, građani ove zemlje, nemamo nadu u bolje sutra. Tu nadu su nam sustavno, dvadeset godina, oduzimali ljudi na vodećim funkcijama koji se i danas besramno busaju u prsa govoreći da su oni jedini spas za zemlju. Narod ove zemlje je napaćen ratom, a njegova se patnja nastavlja dvije decenije jer mu nije dozvoljeno da živi životom dostojnim čovjeka. Šta ja danas mogu savjetovati svojoj djeci osim: “Bježite odavde jer ovdje nikad neće biti dostojnog života.”
Nacionalne podjele su nepremostive i kada ljudi učine korak ka pomirenju (kao u ovim poplavama) političari takve napore veoma brzo razruše svojim istupima. Majka sam troje djece i prosvjetna sam radnica. Svojoj djeci i onoj koju podučavam (a koju isto tako doživljavam kao vlastitu) nastojim usaditi moralne vrijednosti ali sav trud nas učitelja pada u vodu jer društvo u cjelini počiva na veoma klimavim moralnim nogama. Naši građani odlaze, istina. Da li ih rado primaju u drugim zemljama? Naravno da ne. Međutim ja razumijem zbog čega se, makar neželjeni, trude otići, a razumijete vjerovatno i Vi. Ja bih sutra ostavila svoj posao i rado bila čistačica u zemlji gdje ću moći ostvarivati redovne prihode za život i gdje će moja djeca nakon završene škole moći pošteno raditi i biti pošteno plaćeni. Na kraju se sve svodi na materijalnu egzistenciju, zar ne?
Hvala vam na vasem iskrenom komentaru. I sam sam roditelj i otac dvoje djece, razumijem vasu zabrinutost za njihovu buducnost. Ja mogu samo obecati, da dok sam ovdje, uradicu sve sto je u mojoj moci da pokusam promijeniti fokus politike i usmjeriti je na ono sto je svima najvaznije: sigurnost i prosperitet. Ali ovo mora biti zajednicki napor medjunarodne zajednice i gradana BiH. Nadam se da cete me pratiti i usmjeravati.
Vasa ekselnecijo,
U Bosni kazu aferim! Dakako mi vam dodatno cestitamo za odlican tekst.
Cijeli smisao izbora u BiH koji ce se odrzati 1 2. okt. sadrzan je u vasoj posljednjoj recenici i poruci, citiramo: Ako ne glasate, glasali ste za pobjednika.
Gradjani BiH trebaju da znaju, ako 12.okt. ne izadju na izbore i glasaju za promjene, na vlasti ce ostati korpumiprani politicari i oni koji podrzavaju ratne zlocince koji su odgovorni za genocid i sve tragedije u ovoj divnoj ali napacenoj zemlji. Gradjani imaju svoju najvecu odgovornost, ali i medjunarodne institucije, ukljucujuci dimplomaciju, koji su cetiri godine gledali ubijanje civila, i oni su duzni da nakon izbora izvrse pritisak na usijane glave da urade ustav po mjeri covjeka.
Vasa ekselencijo, i na vama je velika odgovornost, jer svakim danom slusate nasljednike genocidne politike kako iz Genocidne tvorevine prijete Bosni i gradjanima… Takvi politicari moraju se staviti na crnim listama jer ponovo prizivaju krvoprolice neduznih civila. …
Hvala na komentaru. Neka od pitanja koja pominjete i ja sam pomenuo u svom posljednjem blogu. Svi u ovoj zemlji imaju odgovornost da se prije svega okrenu ka buducnosti i da rade na pomirenju. Nadam se da ce 12. oktobra sto veci broj gradjana izaci na izbore i glasati za pozitivne promjene.
Odusevljena sam Vasim izjavama i zapazanjima, ali istovremeno razocarana nasim politicarima i ljudima koji vode ovu zemlju, da ne vide sve te ljepote koje ste Vi za kratko vrijeme zapazili te da ovu zemlju vode ka napretku, da svi narodi zive u jedinstvu kao sto su zivjeli i prije rata, da bude normalno da imamo posao i da od svog rada mozemo da zivimo.
Tuzna sam i razocarana, sta je uradjeno od nase lijepe zemlje i zato i ja kao i mnogi drugi, bez obzira sto volimo svoju zemlju, zelimo da odemo u druge zemlje gdje moze normalno da se radi i zivi. od svog rada.
Ovdje su ljudi obespravljeni, nemaju pravo glasa, poslodavci mogu da rade kako hoce i kako njima odgovara a ne da rade po zakonu kako bi trebalo i kako se radi u uredjenim zemljama.
Ovdje ljudi rade prekovremeno, po 10 i vise sati, za to im se nista ne placa, godisnji odmor nemaju po zakonu vec koliko im poslodavac odredi, topli obrok i naknadu za prevoz ne dobijaju i mnogo toga sto nemoze vise da se tolerise…..
Najniza penzija je 160 KM, (80 Eura), kako uopste zivjeti sa tim novcem. I kada se penzije povecavaju, povecavaju se u procentima, pa opet penzije sa vecim iznosom postaju jos vece, a minimalne se neznatno povecaju, umjesto da se ide na povecanje najnizih penzija.
U Bosnu i Hercegovinu na vlast bi trebalo postaviti covjeka iz drugih zemalja kome bi svi narodi bili isti i koji bi radio za dobrobit cijele BiH i svih naroda….
S postovanjem i srdacnim pozdravima!
Marina
Hvala Vam puno za poruku. Tuzan sam jer sam upoznao mnogo mladih ljudi koji zele napustiti ovu zemlju. Nijedna zemlja ne moze priustiti taj gubitak. To je jedan od razloga zasto je medjunarodna zajednica prosirila svoj fokus da ukljuci ekonomske reforme kako bi se otvorila nova radnja mjesta u privatnom sektoru, posebno za mlade ljude. Sporazum o razvoju i zaposljavanju ukljucuje i reformu sistema socijalne zastite tako da najranjivije kategorije drustva dobiju uslugu koju zasluzuju. Nadamo se da ce vlada implementirati ove reforme odmah nakon izbora.