“Ženama je mjesto tamo gdje se donose odluke” (Ruth Bader Ginsburg)
Kampanja za lokalne izbore u Bosni i Hercegovini samo što nije počela. Iako još ne znamo mnogo o tome kako će se ovi izbori provesti, možemo biti sigurni da će žene, kao kandidatkinje, donositeljke odluka i glasačice, biti prilično nevidljive u kampanji. A, tamo gdje budu vidljive, biće predstavljene na negativniji način od njihovih kolega muškaraca, biće marginalizirane, zlostavljane, a njihovi stavovi odbacivani.
Ovo znamo iz prethodnih izbornih kampanja u BiH i iz iskustva žena koje učestvuju u javnom ili političkom životu. Kada je Westminster fondacija za demokratiju provela istraživanje o iskustvima žena u politici u BiH, otkrili su stalnu pojavu nasilja nad njima, uključujući napade, prijetnje i fizičko isključivanje. Ovo ima posljedice u stvarnom životu. Danas, žene čine 50,9% stanovništva BiH, ali manje od četvrtine predstavnika u parlamentu, samo 18% je zastupnica u lokalnim vijećima, a 5% su načelnice (Ujedinjeno Kraljevstvo nema puno bolju statistiku, sa 34% zastupnica u parlamentu). Tokom ove izborne kampanje vidjećemo manje kandidatkinja nego kandidata na posterima, na TV panelima, u novinama i na glasačkim listićima.
Izborne kampanje su već dugo teško i često neprijateljsko okruženje, posebno u vremenu društvenih mreža i anonimnog komentarisanja online. Ali, kako istraživanje pokazuje, priroda napada na žene je stalno drugačija, i u mnogome gora, nego za njihove muške kolege. O kandidatkinjama će se često suditi prema njihovom fizičkom izgledu, u pozitivnom i negativnom smislu, pominjaće se njihove porodice (ili nedostatak istih), suočiće se sa insinuacijama da su nečije tajne ljubavnice, ili će ih se pitati pitanja vezana za „domaćinstvo“. Uz direktne prijetnje, a mnoge od njih su na seksualnoj osnovi, svi ovi napadi imaju za cilj da ženama kažu da im nije mjesto u politici, da im nije mjesto tamo gdje se donose odluke. Pogledajte ispod teksta i pročitajte online komentare o bilo kojoj političarki – izazivam bilo koga da pročita tu salvu uvreda i mržnje i da onda kaže da za to ima mjesta u zdravom demokratskom društvu.
Nevidljivost žena u politici je u osnovi pitanje pravičnosti. Ali, svi ispaštaju, uključujući i muškarce, kada su žene nedovoljno zastupljene u procesu donošenja odluka. Prema izvještaju Grupacije Svjetske banke, inkluzivniji pristup budžetskim odlukama, uključujući politike koje omogućuju ženama da učestvuju u istoj ravni sa muškarcima može doprinijeti sa 16% BDP-u BiH. U njenoj knjizi Nevidljive žene, Caroline Criado Perez navodi brojne primjere kako je odsustvo žena dovelo do lošijih odluka i izgleda zdravstva, poslovnog svijeta, urbanog planiranja, javnog transporta, obrazovanja, sigurnosti na cestama, mirovnim procesima, oružanim snagama i još mnogo polja.
Kako onda razbiti taj krug ovdje, u BiH? Vratiću se na ono što sam rekao o vidljivosti, i koliko puta ćemo vidjeti kandidatkinje tokom ove kampanje. Zastupljenost je bitna. Sigurno postoji priča, previše dobra da bi bila istinita, u kojoj njemački dječak pita svoga oca da li misli da bi muškarac ikada mogao postati njemački kancelar…
Kada govorim o predstavljanju žena u politici, nekad mi kažu da trebam sačekati sa tim, dok se ne riješe važnija pitanja. Ali, ja ne mislim da možemo čekati da se iskorijeni korupcija, da se politika okrene ka budućnosti, ili da se ekonomija oporavi, kako bi radili na ovom pitanju. Upravo suprotno. Ja vjerujem da nikada nećemo uspješno riješiti te probleme dok ne bude više žena na pozicijama vlasti, u prostorijama gdje se donose odluke, a to dokazuje i ovo detaljno istraživanje.
U predstojećoj izbornoj kampanji svi imamo ulogu, ne samo političke stranke, TV i novinski urednici, organizatori panela analitičara, i na kraju sami glasači. Nadam se kampanji koja će biti manje obojena nasiljem i ružnoćom napada, a više kvalitetom debate, uz vidljiv doprinos kandidatkinja, sa stvarnim fokusom na pitanja koja se tiču svih bh. građana. I ne vidim zašto bi pristali na manje od toga.