Zajedno možemo!

Dvadeset sedmi februar je Svjetski dan nevladinih ogranizacija (NVO), prilika za sve nas da razmislimo o doprinosu koje NVO ili, kako se još zovu, organizacije civilnog društva, daju.  Šta to podrazumijeva? Sve što okuplja ljude u prostoru izvan vlada i poslovnog sektora (zato se ovaj sektor još zove i “treći sektor”), od sportskih klubova do humanitarnih aktivnosti, grupa koje zagovaraju poboljšanje kvalitete zraka pa sve do vjerskih zajednica.

Ja snažno podržavam rad organizacija civilnog društva.  Ali, odmah moram i prijaviti sukob interesa – prije nego sam postao diplomata, radio sam u velikoj međunarodnoj NVO, dobrotovornoj organizaciji za razvoj, Oxfam.  Prelazak iz civilnog društva u vladin sektor nije bila velika promjena u mom slučaju jer je Oxfam po veličini jednak nekom od britanskih ministarstava, ali je zahtjevao promjenu mojih postavki, sa rada koji se usmjeravao na vršenje pritiska na ministre da usvajaju politike na rad na pružanju podrške ministrima u implementaciji politika.

Dosadašnje iskustvo u BiH mi kaže da je značajan broj ljudi uključen u organizacije civilnog društva, bez obzira da li ih formalno smatraju takvim ili ne.  U nedjelju sam bio na Jahorini i učestvovao u događaju “Trka za život”, spustio se na snowboardu niz stazu kako bi pomogao u prikupljanju novca za djecu kojima su hitno potrebni skupi medicinski tretmani.  Jutros sam poštom dobio svoj primjerak “Žene BiH”, sjajne knjige o nekim od izuzetnih žena ove zemlje, u čijem su štampanju učestvovali ljudi iz cijele zemlje.  I zaista mi je bilo zadovoljstvo prisustvovati otvaranju LGBTQ filmskom festivalu Merlinka u Sarajevu.  U svakom od ovih primjera, predani i talentovani građani su se udružili kako bi ovu zemlju i ovaj svijetu učinili boljim mjestom za sve nas.

Zašto su nam potrebne NVO i civilno društvo u BiH?  Da li su oni samo simptom neuspjeha vlasti ili privatnog sektora?  Apsolutno ne.  Ja te organizacije vidim kao način ispunjavanja naše osnovne ljudske potrebe da se izrazimo i da se udružimo sa drugima kako bi se taj glas čuo.  Mi naša demokratska prava ispunjavamo na izborima, ali između glasanja imamo mogućnost, ako ne i obavezu, da tražimo promjene tamo gdje smatramo da su potrebne.  Zajednički cilj uvijek ima težinu, pokreće energiju i omogućava da pronađemo druge sa kojima možemo raditi zajedno.

A civilno društvo u BiH i drugdje u svijetu nije samo prilika da se dođe do poboljšanja ili da se izrazi mišljenje. Organizacije koje rade u interesu javnosti, a ne za profit, pomažu da i vlasti i poslovni sektor postanu bolji.  Jedan od načina na koji to rade je tako što stalno prate dešavanja, pozivaju i traže odgovornost izabranih zvaničnika i ostalih po pitanjima koja su u njihovom domenu, promoviraju transparentnost i odgovornost.  To rade zagovaranjem, podizanjem svijesti o pitanjima i grupama, posebno onih koje je lako zanemariti i previditi, te ohrabruju pozitivne promjene.  A ponekad odgovaraju na potrebe u slučaju kada vlade i tržište to ne rade, istovremeno insistirajući da relevantna tijela preuzmu tu odgovornost u budućnosti.  Sve ove aktivnosti su oblikovale svijet u kome živimo danas.

Civilno društvo također ima važnu ulogu u osiguravanju da građani budu u fokusu napora da se zemlja unaprijedi.  Britanska ambasada je nedavno okupila organizacije civilnog društva zajedno sa poslovnim grupama, kako bi se razgovaralo o tome kakve socio-ekonomske reforme oni smatraju da bi nove vlasti u BiH trebale implementirati.  Došli smo do velikog broja praktičnih ideja kako doći do promjena koje će biti od dobrobiti za svakodnevni život građana o kojima ćemo razgovarati sa političarima na svim nivoima.

Želim iskoristiti priliku da pomenem još neke sjajne primjere rada bh. organizacija civilnog društva.  Redovno se sastajem sa lokalnim ogrankom Transparency International, međunarodnom NVO koja se bori protiv korupcije, kako bi podržali njihov rad na poboljšanju te borbe u BiH.  Prošle sedmice sam bio u publici kada su organizatorice Diplomatskog zimskog bazara, događaja koji organizuju predstavnici međunarodne zajednice, ali podržavaju svi, dodijelile čekove organizacijama koje podržavaju djecu sa potrebama diljem zemlje. Tokom prošlogodišnjih izbora vidio sam rad velikog broja predstavnika NVO “Pod lupom”, mreže koja je posvećena spriječavanju zloupotreba i poboljšanju izbornog procesa.  “Žene sa Une” je organizacija lokalne zajednice koja pomaže migrantima u Bihaću, tako što ih uči o bosanskoj kulturi.  Ima ih još mnogo, mnogo.

Ali, tačno je i da se veliki broj ovih organizacija muči da opstane.  Oslanjaju se na donacije građana, članarine i podršku vlasti i kompanija.  Britanska ambasada usmjerava dio naše projektne podrške u tom pravcu, ali ujedno uvijek pokušavamo naći maštovite načine za više od toga – recimo od zarade od koncerata benda naše Ambasade i kvizova koje organizujemo.  Nastavićemo glasno govoriti u njihovo ime i podržavati njihov rad.  A, na ovaj dan, nadam se da svi možemo prepoznati njihovu ulogu u BiH u naporima da učine naše društvo i cijeli svijet, boljim mjestom za život za sve nas.