Zbogom Paddy

Ujedinjeno Kraljevstvo i Bosna i Hercegovina su u subotu smrću lorda Ashdowna izgubili dragog prijatelja.  “Paddy” je bio njegov nadimak iz djetinjstva, ali ga je nastavio koristiti tokom života, i po njemu će se pamtiti u cijeloj BiH.

Puno toga je već napisano o njegovom bitnom doprinosu britanskoj politici koji se nastavio njegovim prelaskom iz Donjeg doma u Dom lordova, gdje je savjetovao i postavljao izazove za vladajuće strukture. Odlazak bivšeg vojnika, diplomate i priznatog pisca je veliki gubitak jer je imao još puno toga za dati.

Paddyjeva lična i duga veza sa BiH je počela 1992. godine, kada je prvi put posjetio Sarajevo da sam za sebe vidi, kao političar i vojni veteran, učinak međunarodnog odgovora, ili nedostatka istog. “To je bio moralni imperativ, grozna vizija budućnosti… sve to me je proganjalo kao noćna mora,” napisao je. “Javio se osjećaj krivice i ljutnje.” Nastavio je da koristi svoju poziciju u britanskom parlamentu da govori o strašnim posljedicama rata.

Onda su mu 2002. godine, nakon napuštanja prvih političkih redova, ponudili da bude Visoki predstavnik.  Uložio je svu svoju energiju, odlučnost i moralnu hrabrost u zadatak pomaganja ljudima ove zemlje da se vrate na put sigurnosti i prosperiteta.  Bio je snažno vezan za Bosance i Hercegovce, priznajući da mu se ova zemlja “uvukla pod kožu”.  U ministarstvu vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva još uvijek radi veliki broj ljudi koji su tokom tog vremena radili sa njim, kako u OHR-u, tako i u našim misijama, i sve ih je Paddy dotakao svojom predanošću i voljom.

I nakon što je napustio poziciju visokog predstavnika 2006. godine, Paddy je ostao gorljiv pobornik BiH, kako u domaćoj, tako i u međunarodnoj politici, zagovarajući više pažnje i napora kako ova zemlja ne bi krenula unazad.  Uviđao je da je bitka za budućnost BiH daleko od izvojevane.

Imao sam privilegiju da upoznam Paddyja ljetos, tik prije stupanja na funkciju ambasadora u Sarajevu.  Pozvao me je u svoj dom na dugi razgovor o ovoj zemlji i o tome kako Ujedinjeno Kraljevstvo najbolje može pružiti podršku.  Bilo mi je jasno da je on još uvijek u kontaktu sa prijateljima i kolegama i da je detaljno pratio događanja.  Govorio je o stvarima koje bi drugačije uradio – rekao je da bi volio da je jače i snažnije insistirao na nekim ključnim reformama.  Ali, jednako je zagovarao veliki talenat i potencijal građana ove zemlje, kao i odgovornost Ujedinjenog Kraljevstva da im omogući prilike da ostvare taj potencijal.

Veliki broj je onih koji mogu govoriti o njegovom pečatu u BiH i njegovoj ostavštini.  Volio bih da nam kažete o tome, u komentarima ovdje, putem naše Facebook stranice ili ambasade.  A ja ću pokušati nadograditi na njegovu ostavštinu, u zajedničnom naporu da pomognemo ovoj zemlji da izgradi svjetliju budućnost.