Izbore odlučuju oni koji glasaju

U nedelju, 7.oktobra, građani Bosne i Hercegovine će imati priliku da odluče o pravcu kojim će se njihova zemlja kretati u naredne četiri godine. Ujedinjeno Kraljevstvo, kao garant Dejtonskog mirovnog sporazuma i koje pruža snažnu podršku BiH, ima kako obavezu tako i veliku želju da vidi dalji napredak ove zemlje. Kao diplomata i građanin druge zemlje, koliko god da sam zainteresovan za rezultate izbora, ja neću imati priliku da glasam.

Često me pitaju za koga glasati, šta bi trebalo biti predmetom izbora i kakav će biti rezultat. Takve stvari ne mogu komentarisati. BiH je suverena, demokratska zemlja i o ovakim pitanjima odlučuju njeni  birači.

Ali, i sam se često pitam šta bih uradio da mogu glasati. U tom slučaju se zamislim na mjestu nekoga ko je na pola karijere, ko sa jedne strane razmišlja o roditeljima u poznim godinama, a sa druge o budućnosti svoje male djece. I razmišljam šta bih to samom sebi savjetovao, koja bih pitanja sebi postavio.

Prvo, izađi na izbore i glasaj. Zašto? Jer neizlazak na izbore, usljed apatije, frustriranosti ili nezainteresovanosti, što se obično dešava sa gotovo pola glasača u BiH, jeste izbor i glas sam po sebi. Neizlazak znači prihvatanje stvari onakvim kakve danas jesu. Neizjašnjavanje na izborima je doprinos statusu quo. A u razgovorima sa ljudima širom BiH, od samo nekolicine sam čuo kako su uvjereni da se stvari ne mogu promjeniti na bolje. Tako da bih podsjetio samog sebe da je izlazak na izbore privilegija koju nemaju svi u svijetu pa bih učinio sve da izađem na izbore i glasam. Izbore odlučuju oni koji glasaju. (Larry Sabato)

Drugo, ko može imati motivaciju da glasa, ako nema povjerenja u rezultate? Zato bih nastojao da učinim sve u svojoj moći da podržim one koji žele slobodne i pravedne izbore. U BiH, koalicija NVO-a “Pod lupom” radi sjajan posao u nastojanju da osigura prisustvo nezavisnih posmatrača na svakom biračkom mjestu – njih 4.000 na sam dan izbora. I mediji su skoro jednako važni za isticanje problema, držanje političara za riječ, te time što prenose zabrinutost građana. Da li ja mogu učini nešto više da podržim one koji štite proces i da ohrabrim druge da glasaju?

Treće, zapitao bih se šta to želim za svoju djecu, roditelje, sebe i svoju zemlju, te ko ima najbolji plan za ostvarivanje tih želja. Za očekivati je da te želje počinju sa dobrim radnim mjestima, kvalitetnim obrazovanjem i zdravstvom, te boljim javnim uslugama. Sa sigurnošću i skrbi za moje roditelje, prilikama i najboljom pripremom moje djece za život koji je pred njima. Ko mi to može omogućiti?

Znam da je ovo pitanje na koje je teško odgovoriti s obzirom da se tokom izbora veoma malo pažnje posvećuje unapređenju života građana. Natjerao bih se da ova pitanja postavim svima koji od mene traže da glasam za njih. A onda bih se osvrnuo na ono što su do sada uradile stranke i pojedinci koji su već imali priliku biti na vlasti: lako je obećati, a teško je ispuniti obećano.

Na kraju, zapitao bih se da li svoj glas dajem iz straha ili iz nade. Da li glasam zbog onog čega se bojim – onih “drugih” koji mogu biti neka vrsta unutrašnjeg neprijatelja, nekog stranca ili tamo neke institucije. Glasanje iz straha od onog što bi se moglo izgubiti – pozicija, identitet, privilegije – može upravo učiniti sve to  nedostižnijim. Glasanje iz nade, i zbog planova za budućnost, pomaže njihovom dostizanju.

Sedmi oktobar je dan vaših izbora, ne mojih. Ja neću glasati, ali ću se pridružiti mojim kolegama iz Britanske ambasade, našim međunarodnim posmatračima, dobrim ljudima iz “Pod lupom”, novinarima i mnogim drugima, u posmatranju i davanju podrške demokratskom procesu. Nadam se da ću mnoge od vas vidjeti taj dan, dok budućnost Bosne i Hercegovine uzimate u svoje ruke i glasate za one koji vam mogu pomoći da izgradite bolji život za sebe i svoje porodice.