Rast, radna mjesta i pravičnost: Reformska agenda

Kuda god da putujem u Bosni i Hercegovini, pokušavam se sastati sa običnim građanima, posebno mladima i sa njima razgovarati o novoj strategiji EU i Reformskoj agendi koja je rezultat te strategije. Jedna stvar jasno proizilazi iz svih ovih razgovora: većina ljudi u stvari uopšte ne razumije Reformsku agendu.

To nije njihova krivica. Javnosti nisu na raspolaganju detaljne informacije i mi koji želimo da Reformska agenda bude uspješna moramo puno više raditi kako bi bolje objasnili šta ona predstavlja i zašto je vrijedi podržati.

Prvo i najvažnije, to je posao političara. Važna razlika u poređenju sa prethodnim inicijativama je da ovaj put međunarodna zajednica nije ta koja određuje agendu. Prioritete u Reformskoj agendi su odredile državna i entitetske vlade, a naša uloga je bila ne da diktiramo prioritete, nego da pružimo savjete i podršku.   I mi smatramo da su ovo pravi prioriteti.

Zašto? Pa da dočaram neke od izazova sa kojima se vaše vlade suočavaju, iznijeću par statističkih podataka koji su rezultat nedavnih analiza Svjetske banke, EBRD i MMF-a, između ostalih:

• Ove godine se očekuje rast bh. ekonomije od 2,8%, ali zbog niske osnove ovaj rast je jednostavno prespor. Ekonomija je opterećena ogromnim javnim sektorom koji, samo da bi opstao, već troši skoro 50% BDP-a, a koji dodatno raste, kako veličinom, tako i troškom, i u kome se plate povećavaju puno brže nego u privatnom sektoru.

• Nezaposlenost mladih od preko 60% znači da se gubi ljudski potencijal i da preveliki broj talentovanih ljudi odlazi kako bi pronašli prilike koje im nisu na raspolaganju u sopstvenoj zemlji – po jednoj procjeni prošle godine njih 68.000 je napustilo BiH. Ukupna populacija se smanjuje, osim broja penzionera koji je u porastu.

• BiH je i dalje zemlja u kojoj je teško poslovati, sa najkrućim zakonodavstvom o radu u regionu i sa nekim od najnižih ocjena u svijetu za lakoću pokretanja biznisa, dobivanje građevinskih i komunalnih dozvola i plaćanje poreza. To je jedan od razloga zašto uvozite mnogo više nego što izvozite.

• Porezi u BiH su među najvišim u Evropi, ali su usluge javnog sektora često značajno ispod evropskih standarda. Doprinosi za socijalnu zaštitu u visini od 15,5% BDP-a su najviše u Jugoistočnoj Evropi, ali premalo tog iznosa ide najsiromašnijima u društvu, dok punih 17% socijalnog budžeta ide u ruke 20% najbogatijih u društvu.

• Prema istraživanju Gallupa iz 2014. godine, 91% građana u BiH vjeruju da je korupcija u vlasti široko rasprostranjena – a to je drugi najgori rezultat u svijetu.

Sve ovo znači da su politička i socijalna ekonomija ove zemlje neuravnotežene i neodržive. Jedini način da se ovi problem rješavaju je putem ozbiljnog i kontinuiranog programa reformi. Ovako nešto se već dešava u regionu i u cijelom svijetu. Bosna i Hercegovina kasni. U konkurentnoj i brzoj globalnoj ekonomiji, nema vremena za gubljenje.

Da detaljnije sagledamo reforme, da vidimo kako će se putem njih pokušati riješiti neki od ovih ekonomskih i socijalnih izazova. Po mom mišljenju, tri su ključne teme koje se iznova ponavljaju u Reformskoj agenda: rast, radna mjesta i pravičnost.

• Rast. I vi morate više ulagati u područja koja mogu dovesti do stvarne vrijednosti – poput energije, transporta i infrastrukture. Poresko opterećenje na rad je već previsoko, tako da novac mora doći iz drugog izvora. Reforme uključuju mjere za smanjenje ogromnog troška javnog sektora putem reforme javne administracije i putem privatizacije, restruktuiranja ili zatvaranja državnih kompanija koje bilježe gubitke i koje iscrpljuju ekonomiju. Reformiranjem i pojednostavljenjem poreznog sistema i uvođenjem snažnijeg sistema inspekcija i kazni, vlade će pokušati da se bore protiv sive ekonomije i tako povećaju prihode. Za očekivati je povećanje akciza na potrošnju, na primjer, goriva ili alkohola, kako bi se finansirala poboljšanja u cestovnom i zdravstvenom sektoru.

• Radna mjesta. Bosni i Hercegovini trebaju radna mjesta, a održiva nova radna mjesta mogu doći samo iz privatnog sektora. To znači da se BiH mora preobraziti u poželjno mjesto za domaće i strane investitore. Reformska agenda daje veliki prioritet reformama koje imaju za cilj poboljšanje poslovne klime – smanjenje birokratije, smanjenje poreza i parafiskalnih nameta, jačanje pravne sigurnosti ugovora i ubrzavano rješavanja komercijalnih sporova. Novi zakoni o radu će olakšati kompanijama da budu fleksibilnije po pitanju promjena na tržištu i ohrabriti ih da upošljavaju više radnika kada uspješno posluju. Trebaće uvesti i mjere za lakše i jeftinije zapošljavanje mladih koji prvi put stupaju u radni odnos.

• Pravičnost. Reforme uključuju specifične mjere za borbu protiv korupcije i jačanje nezavisnosti i efikasnosti sistema pravosuđa. Pojednostavljene procedure za registraciju kompanija i plaćanje poreza, uključujući i veću upotrebu e-usluga, će smanjiti mogućnosti za korupciju. Sistem socijalne zaštite će također biti revidiran, tako da više novca ide onima kojima je najviše potreban. 7% stanovništva bi moglo raditi ali ni ne traži posao. Treba očekivati promjene koje će povećati njihovu motivaciju kako bi postali produktivni članovi društva.

Ove će reforme bez sumnje biti teške i bolne. Ponekad je potreban hirurški zahvat kako bi se pacijent izliječio. Ali, postoji i pozitivna strana priče o kojoj se nedovoljno govori, a može se sažeti u jednoj riječi: modernizacija.

Reformska agenda znači postavljanje ove zemlje na stabilnije ekonomsko tlo. Znači otvaranje radnih mjesta i prilika za veći broj ljudi, ne samo nekolicinu privilegovanih. Znači i borbu protiv nejednakosti i nepravde u društvu. Ovo su najbitnija pitanja za većinu ljudi u ovoj zemlji i zbog toga je EU odlučila da se prvo na njih usmjeri.

Zato se nadam da će građani podržati ove reforme. Političari moraju čuti glasove onih koji bi mogli osjetiti prednosti modernizacije– mladi ljudi, poduzetnici i biznisi – moraju ih čuti bar jednako glasno kao što čuju glasove onih koji su na dobitku zbog starodmodnog i nepravičnog statusa quo.