Kada su Petera Sorensena na njegovoj oproštajnoj konferenciji za štampu, u kapacitetu specijalnog predstavnika EU, upitali šta bi trebali biti prioriteti za budućnost, njegov odgovor je bio jednostavan: “Radna mjesta, još radnih mjesta i samo radna mjesta.” Teško se ne složiti sa time. Nezaposlenost u Bosni i Hercegovini je najveća u Evropi sa otprilike 30% nezaposlenih, a nezaposlenost mladih, prema podacima Međunarodne organizacije rada, je najveća na svijetu sa 59%. Otvaranje radnih mjesta je bila glavna tema nedavno održanih izbora i predsjednik Izetbegović je za cilj postavio otvaranje 100.000 radnih mjesta tokom njegovog mandata. Gdje početi?
Nedavno sam posjetio lokalnu firmu Posao.ba. Kompanija je osnovana tokom opsade Sarajeva kada je njen inspirativni izvršni direktor Edin Mehić dobio pristup određenom broju doniranih kompjutera. Danas je Edin proširio svoj posao do te mjere da uveliko dominira procesom online zapošljavanja, sa tržišnim udjelom od 97%, i ima ambiciozan plan da se proširi i u druge dijelove Evrope. Direktno upošljava 80 ljudi, a ujedno je i strastven u polju podučavanja drugih kako bi stekli vještine i samouvjerenje potrebne za uspjeh.
Edin Mehić predstavlja ono što bi Bosna i Hercegovina mogla postati kad bi njene vođe osnažile najveću snagu ove zemlje – njene građane. Kao zemlja, imate veliki broj sjajnih i talentovanih ljudi, ali prečesto je slučaj da moraju ići u inozemstvo kako bi dobili prilike koje ovdje nemaju. Ako su novoizabrane vođe ozbiljne po pitanju otvaranja radnih mjesta, moraju zaustaviti odliv mozgova i početi naporno raditi na transformiranju ove zemlje u zemlju sa modernom i dinamičnom ekonomijom.
Moram reći da je depresivno čuti kako političari ili predstavnici sindikata ili obični građani stalno govore o potrebi da se privuku investicije velikih kompanija. Naravno da Bosna i Hercegovina treba raditi na privlačenju stranih investicija, kad god se za to pruži prilika. Ali vrijeme fabrika automobila je prošlo i neće se vratiti. Nostalgija za industrijskom prošlošću nije strategija za budućnost. Da bi ova zemlja uspjela, a ja strastveno vjerujem da može, to mora uraditi putem inovacija i poduzetništva. Kao i stvaranjem uslova u kojima se mala i srednja preduzeća mogu pokrenuti, uspjeti i rasti.
Znam da ovo nije popularna izjava i da je ljudi ne žele čuti. Političari, jednako kao i radnici, žele povratak teške industrije koja će upošljavati hiljade ljudi. To je razumljivo. Veličina problema nezaposlenosti se mjeri u stotinama hiljada nezaposlenih, a veliki poslovi bi obogatili korumpirane. Ali, globalna ekonomija je otišla dalje. Pogledajte šta se dešava u Rusiji zbog izostanka modernizacije i promjena u ekonomiji. Najuspješnije ekonomije su one koje se brzo mijenjaju, koje su fleksibilne i kreativne. Jedna od tih je i britanska.
Ekonomski oporavak Britanije je izgrađen na osnovu otvaranja radnih mjesta u privatnom sektoru, uz smanjenje troškova vlasti. Iz ugla državnog službenika, mogu vam reći da taj proces nije bio lak ali su građani u Ujedinjenom Kraljevstvu shvatili da teška vremena traže teške mjere. Zbog toga je danas Britanija jedna od najbrže rastućih ekonomija u Evropi, sa stopom nezaposlenosti od samo 6%.
Kako smo to postigli? Između ostalog, i putem sistematskih reformi za poboljšanje poslovnog okruženja, za privlačenje stranih investicija i podrške novim kompanijama. Pojednostavili smo procedure za otvaranje novih kompanija i smanjili poreze na zaposlene. Uložili smo u infrastrukturu i inovacije – poput ulaganja u 4G wi-fi mreže kao podrška hi-tech industrijama. Reforme ovog tipa i investiranje su razlozi zbog kojih je Ujedinjeno Kraljevstvo vodeća evropska destinacija za direktne strane investicije i zašto više stranih kompanija imaju svoju evropsku centralu u Ujedinjenom Kraljevstvu nego u Francuskoj i Njemačkoj zajedno.
Da, naravno, Britanija je drugačija zemlja, sa drugačijom ekonomijom od Bosne i Hercegovine. Ali, vi imate prednosti koje mi nemamo, posebno u smislu dobro obrazovane i relativno jeftine radne snage. Sa smanjenjem birokratije, manjim porezima i manje korupcije, te sa jasnom strategijom za privlačenje malih i srednjih investitora, vjerujem da bi došlo do dramatičnog povećanja investicija od strane međunarodnih kompanija, a da bi se i javio veći broj lokalnih poduzentika poput Edina Mehića.
Dobra vijest je da mi već znamo šta se treba uraditi. Sporazum za rast i zapošljavanje u BiH koji vodi EU predstavlja mapu puta prema stabilnijoj ekonomiji koja bi bila u boljoj poziciji da otvara nova radna mjesta i da privlači strane investitore. Mi smo socio-ekonomske reforme stavili u srž nove strategije EU, jer bez ekonomske stabilnosti, ne može biti ni političke stabilnosti.
Izazov je kulturološki i zahtjeva promjenu načina razmišljanja. Istraživanje koje je sproveo Posao.ba pokazuje da većina ljudi u ovoj zemlji još uvijek žele da rade za vladu. Ostavština katastrofalnih privatizacija mnogih industrija u vlasništvu države su odbojnost i nepovjerenje prema privatnom sektoru. Oni koji žele raditi u polju biznisa često pokušavaju otići u inozemstvo i tamo raditi. To se mora promijeniti. Birokratija ove zemlje već uzima oko 60% BDP-a samo sa svoje izdržavanje, a to je ogroman teret za ekonomiju. Privatni sektor je taj koji stvara vrijednost. Privatni sektor je taj koji će Bosni i Hercegovini omogućiti da otplati dugove, umjesto da se dodatno zadužuje.
Nije mi namjera reći da će ekonomske reforme biti lake. Neće. Po podacima Svjetske banke, Bosna i Hercegovina je jedna od zemalja u Evropi u kojoj je najteže poslovati, i jedna od najgorih na svijetu po pitanju ohrabrivanja poduzetništva. Problemi su duboko ukorijenjeni. Potrebne su ozbiljne strukturalne reforme koje traže snažno vođstvo vaše nove vlasti. Naravno, rad prethodnih vlada nije ohrabrujući, ali nova strategija EU pruža najbolji mogući okvir za ohrabrivanje i podršku takvim reformama. Vrijeme je da se napravi prvi korak ka novoj i svjetlijoj budućnosti Bosne i Hercegovine kao moderne i žive ekonomije koja svojim građanima pruža stvarne mogućnosti.