British Ambassador to the Republic of Serbia
22nd January 2015
Radna mjesta, još radnih mjesta i samo radna mjesta
Kada su Petera Sorensena na njegovoj oproštajnoj konferenciji za štampu, u kapacitetu specijalnog predstavnika EU, upitali šta bi trebali biti prioriteti za budućnost, njegov odgovor je bio jednostavan: “Radna mjesta, još radnih mjesta i samo radna mjesta.” Teško se ne složiti sa time. Nezaposlenost u Bosni i Hercegovini je najveća u Evropi sa otprilike 30% nezaposlenih, a nezaposlenost mladih, prema podacima Međunarodne organizacije rada, je najveća na svijetu sa 59%. Otvaranje radnih mjesta je bila glavna tema nedavno održanih izbora i predsjednik Izetbegović je za cilj postavio otvaranje 100.000 radnih mjesta tokom njegovog mandata. Gdje početi?
Nedavno sam posjetio lokalnu firmu Posao.ba. Kompanija je osnovana tokom opsade Sarajeva kada je njen inspirativni izvršni direktor Edin Mehić dobio pristup određenom broju doniranih kompjutera. Danas je Edin proširio svoj posao do te mjere da uveliko dominira procesom online zapošljavanja, sa tržišnim udjelom od 97%, i ima ambiciozan plan da se proširi i u druge dijelove Evrope. Direktno upošljava 80 ljudi, a ujedno je i strastven u polju podučavanja drugih kako bi stekli vještine i samouvjerenje potrebne za uspjeh.
Edin Mehić predstavlja ono što bi Bosna i Hercegovina mogla postati kad bi njene vođe osnažile najveću snagu ove zemlje – njene građane. Kao zemlja, imate veliki broj sjajnih i talentovanih ljudi, ali prečesto je slučaj da moraju ići u inozemstvo kako bi dobili prilike koje ovdje nemaju. Ako su novoizabrane vođe ozbiljne po pitanju otvaranja radnih mjesta, moraju zaustaviti odliv mozgova i početi naporno raditi na transformiranju ove zemlje u zemlju sa modernom i dinamičnom ekonomijom.
Moram reći da je depresivno čuti kako političari ili predstavnici sindikata ili obični građani stalno govore o potrebi da se privuku investicije velikih kompanija. Naravno da Bosna i Hercegovina treba raditi na privlačenju stranih investicija, kad god se za to pruži prilika. Ali vrijeme fabrika automobila je prošlo i neće se vratiti. Nostalgija za industrijskom prošlošću nije strategija za budućnost. Da bi ova zemlja uspjela, a ja strastveno vjerujem da može, to mora uraditi putem inovacija i poduzetništva. Kao i stvaranjem uslova u kojima se mala i srednja preduzeća mogu pokrenuti, uspjeti i rasti.
Znam da ovo nije popularna izjava i da je ljudi ne žele čuti. Političari, jednako kao i radnici, žele povratak teške industrije koja će upošljavati hiljade ljudi. To je razumljivo. Veličina problema nezaposlenosti se mjeri u stotinama hiljada nezaposlenih, a veliki poslovi bi obogatili korumpirane. Ali, globalna ekonomija je otišla dalje. Pogledajte šta se dešava u Rusiji zbog izostanka modernizacije i promjena u ekonomiji. Najuspješnije ekonomije su one koje se brzo mijenjaju, koje su fleksibilne i kreativne. Jedna od tih je i britanska.
Ekonomski oporavak Britanije je izgrađen na osnovu otvaranja radnih mjesta u privatnom sektoru, uz smanjenje troškova vlasti. Iz ugla državnog službenika, mogu vam reći da taj proces nije bio lak ali su građani u Ujedinjenom Kraljevstvu shvatili da teška vremena traže teške mjere. Zbog toga je danas Britanija jedna od najbrže rastućih ekonomija u Evropi, sa stopom nezaposlenosti od samo 6%.
Kako smo to postigli? Između ostalog, i putem sistematskih reformi za poboljšanje poslovnog okruženja, za privlačenje stranih investicija i podrške novim kompanijama. Pojednostavili smo procedure za otvaranje novih kompanija i smanjili poreze na zaposlene. Uložili smo u infrastrukturu i inovacije – poput ulaganja u 4G wi-fi mreže kao podrška hi-tech industrijama. Reforme ovog tipa i investiranje su razlozi zbog kojih je Ujedinjeno Kraljevstvo vodeća evropska destinacija za direktne strane investicije i zašto više stranih kompanija imaju svoju evropsku centralu u Ujedinjenom Kraljevstvu nego u Francuskoj i Njemačkoj zajedno.
Da, naravno, Britanija je drugačija zemlja, sa drugačijom ekonomijom od Bosne i Hercegovine. Ali, vi imate prednosti koje mi nemamo, posebno u smislu dobro obrazovane i relativno jeftine radne snage. Sa smanjenjem birokratije, manjim porezima i manje korupcije, te sa jasnom strategijom za privlačenje malih i srednjih investitora, vjerujem da bi došlo do dramatičnog povećanja investicija od strane međunarodnih kompanija, a da bi se i javio veći broj lokalnih poduzentika poput Edina Mehića.
Dobra vijest je da mi već znamo šta se treba uraditi. Sporazum za rast i zapošljavanje u BiH koji vodi EU predstavlja mapu puta prema stabilnijoj ekonomiji koja bi bila u boljoj poziciji da otvara nova radna mjesta i da privlači strane investitore. Mi smo socio-ekonomske reforme stavili u srž nove strategije EU, jer bez ekonomske stabilnosti, ne može biti ni političke stabilnosti.
Izazov je kulturološki i zahtjeva promjenu načina razmišljanja. Istraživanje koje je sproveo Posao.ba pokazuje da većina ljudi u ovoj zemlji još uvijek žele da rade za vladu. Ostavština katastrofalnih privatizacija mnogih industrija u vlasništvu države su odbojnost i nepovjerenje prema privatnom sektoru. Oni koji žele raditi u polju biznisa često pokušavaju otići u inozemstvo i tamo raditi. To se mora promijeniti. Birokratija ove zemlje već uzima oko 60% BDP-a samo sa svoje izdržavanje, a to je ogroman teret za ekonomiju. Privatni sektor je taj koji stvara vrijednost. Privatni sektor je taj koji će Bosni i Hercegovini omogućiti da otplati dugove, umjesto da se dodatno zadužuje.
Nije mi namjera reći da će ekonomske reforme biti lake. Neće. Po podacima Svjetske banke, Bosna i Hercegovina je jedna od zemalja u Evropi u kojoj je najteže poslovati, i jedna od najgorih na svijetu po pitanju ohrabrivanja poduzetništva. Problemi su duboko ukorijenjeni. Potrebne su ozbiljne strukturalne reforme koje traže snažno vođstvo vaše nove vlasti. Naravno, rad prethodnih vlada nije ohrabrujući, ali nova strategija EU pruža najbolji mogući okvir za ohrabrivanje i podršku takvim reformama. Vrijeme je da se napravi prvi korak ka novoj i svjetlijoj budućnosti Bosne i Hercegovine kao moderne i žive ekonomije koja svojim građanima pruža stvarne mogućnosti.
Poštovana ekselencijo, gdine Ferguson,
Zaista je predivno pročitati ove Vaše riječi o situaciji u BiH privredi i prijedlozima kako ovu neodrživo lošu situaciju unaprijediti. U potpunosti i bezrezervno podržavamo Vaš stav i Vaše prijedloge. Kao da smo ih mi pisali.
Ovdje bismo Vas obavjestili da smo mi jedna mala, privatna firma koja je krenula sa aktivnostima dok je rat u Sarajevu bio pri završetku.
Krenuli smo od jednog zaposlenog, mene kao vlasnika i direktora, a sada nas je, nakon 20 godina kontinuiranog rada, 9.
Bavimo se uvozom, montažom i održavanjem auto-servisne opreme.
Potvrđujemo Vaš stav da bi u BiH zapošljavanje trebalo da bude
” pokret “. Apsolutno se slažemo da je značajno povećanje zaposlenosti ključ rješenja problema ukupnog ekonomskog stanja u BiH i to zapošljavanje u PRIVATNOM SEKTORU. Ali kako do toga konkretno doći u jednom razumno kratkom roku ? Svjedoci smo da su značajna sredstva za pomoć BiH ušla u BiH i da su ona podjeljena kojekakvim Udruženjima, Nevladinim organizacijama itd. Rijetko sam bio u situaciji da pročitam i vidim da su se neka grant sredstva dodijelila malim, privatnim firmama. Nikada. Dakle u tom pravcu smatramo da postoji ogroman prostor za brzu i konkretnu akciju.
Ako se slažemo da je privatni sektor taj na koji se moramo osloniti u bliskoj budućnosti onda smatram da taj sektor MORAMO bezrezervno i na svaki mogući način i što prije podržati, pomoći i osposobiti da preuzme ulogu koja se od njega s pravom očekuje.
Ali gdine Edward, mi danas teško da možemo očekivati od države da pomogne privatni sektor jer država ne može pomoći na samoj sebi.
Svi znamo koliki je administrativni aparat u BiH trenutno. Hajde da vidimo odakle taj aparat . On se dobrim dijelom generirao iz odredaba Dejtonskog ugovora. Vjerujte kada sam pročitao Dejtonski mirovni ugovor prva misao je bila : A ‘ko će ovo platiti ?Naravno da i domaći političari doprinose uvećanju još ionako predimenzioniranog administrativnong aparata . Prema tome , mnogo je uzroka ovakvom stanju u BiH. Dakle ako ne možemo očekivati pomoć od države, od koga možemo ? Ja bih se ovdje sada posebno zadržao na jednom projektu koji je privukao moju najveću pažnju, a radi se o GOLD projektu Švedske i USA vlade. Prvi put sam vidio da postoji mogućnost da se grant sredstva usmjeravaju između ostalog i malim, privatnim firmama što me je, moram priznati , oduševilo. Naša firma je aplicirala na ova sredstva ali smo odbijeni u prvom krugu iz nekih razloga koji nama nisu baš prihvatljivi. Ipak i dalje smatramo da je ovo put i način da se konkretno i brzo pomogne našim malim, privatnim, često možemo reći i porodičnim firmama i to u slijedećem :
1. Zadržati postojeće radnike . Ovdje bih napomenuo da se zanemaruje situacija recesije koja je uzdrmala ionako slabašne male , privatne firme. Mnoge od njih , navodim konkretno primjer naše, su i pored činjenice da je trebalo da otpuste dobar dio radnika to nisu učinile iz socijalnih, humanitarnih i sličnih razloga te su teret drastičnog smanjenja posla , a time i smanjenje profita i svog ionako malog kapitala prihvatile na sopstvena “leđa”. Ali došlo je vrijeme da “leđa” konačno popuštaju pa je zbog toga izuzetno značajno , kao prvi cilj kada je zapošljavanje u pitanju , zadržati postojeće radnike, a nakon toga krenuti u novo zapošljavanje.
2. Zapošljavanje novih radnika je direktno vezano za povećanje obima aktivnosti znači kroz povećanje investicija. Kako da dođemo do sredstava za investicije ? Ako je nama potreban objekat za rješavanje problema poslovnog prostora, skladištenja, povećanje obima usluga itd. jedina opcija je banka, kredit. To je OK ali mi da bismo izvršili sve naše obaveze prema dobavljačima, uposlenicima, državi itd. već moramo uzimati kratkoročne kredite i to uz kamate od kojih Vam se vrti u glavi. Kako onda u investicije ? Kako onda u razvoj ? Kako onda u zapošljavanje ? Vjerujte gdine Edward da su Vaše riječi kao melem na ranu teškom ranjeniku. Ako ništa neko sa strane vidi gdje smo sada i kako bismo mogli izaći iz ovog katastrofalnog stanja. Smatramo takođe da je Vaš autoritet ogroman i da bi Vaše dalje aktivnosti u ovom pravcu dale rezultat. Naveli ste primjer uspješnosti gdina Muhića što smatramo jako važnim. Takođe bi bilo važno da postoji kritičan broj malih firmi koje posluju dobro jer bi se u takvoj situaciji mlađi ljudi brže i odlučnije upuštali u avanturu otvaranja svojih firmi. U ovakvoj jednoj situaciji kada bi mene neko pitao da li da otvori malu firmu i krene u svoj biznis šta ja mogu njemu poručiti ? Da će ga dočekati bezbroj inspekcija, lihvarske bankovne kamate neuređen pravni sistem itd. itd. Ne vjerujem da bi se iko normalan odlučio da krene u otvaranje svoje firme. Dakle smatram da je presudno značajno i hitno prvenstveno pomoći postojećim malim, privatnim firmama i to pomoći bez oklijevanja, pomoći iskreno, pomoći sa jasno definisanim ciljem i programima u kojima se neće tražiti ” dlaka u jajetu ” kao što je sada GOLD. GOLD bi trebalo malo popraviti i to bi bio pravi put. Kada mladi, nezaposleni , obrazovani ljudi vide da postojeće male privatne firme nisu same , da imaju bezrezervnu podršku da se na njih gleda na nešto pozitivno, a ne negativno , kao što je danas čest slučaj onda će se i oni češće i odlučnije upuštati u avnturu otvaranja novih firmi. Bez otvaranja novih , malih privatnih firmi kao što i sami kažete nema pozitivne budućnosti nikome u ovoj zemlji. Poštovana ekselencijo, gdine Ferguson, u svemu i u potpunosti prihvatam Vaše stavove i molim Vas da se i dalje svojim nespornim autoritetom funkcije koju obnašate konkretno uključite u aktivnosti kojima će se postojeća ekonomska situacija u BiH konačno početi kretati u pravom smjeru : male privatne firme.
S poštovanjem,
Emir Zaimović, dipl. oecc., direktor firme RIKET d.o.o., Sarajevo,
Tel. : 061 156 475