U Bosnu i Hercegovinu došao sam u julu, i imao sam sreću da prvih mjesec dana provedem učeći jezik u Mostaru i Banja Luci, prije nego što sam došao u Sarajevo kao novi britanski ambasador. Odlučio sam da počnem pisati blog kako bi sa vama podijelio moja razmišljanja i, nadam se, pokrenuo debatu. Molim vas da komentarišete i dajete svoje mišljenje – zaista bih ga volio čuti.
Mislio sam da bi bilo najbolje da počnem podjelivši sa vama moje prve utiske o ovoj fascinantnoj, iako ponekad frustrirajućoj zemlji.
Ovo je zaista lijepa zemlja… Planine, šume, jezera, rijeke – pejzaž kakav ja volim. Ne mogu isčekati da posjetim što više lijepih gradova i sela. Neke od slika koje su mi se urezale u sjećanje su svakako: skokovi sa mostarskog Starog/novog mosta, put od Banja Luke do Jajca duž prelijepe rijeke Vrbas, ispijanje kafe na Baščaršiji u Sarajevu i uživanje u mirnoći Blagaja i Prokoškog jezera. Imate toliko toga za ponuditi turistima.
…ali je nerazvijena i neotkrivena. Na žalost, Bosna i Hercegovina ima problem sa imidžom. Kada sam prijateljima u Ujedinjenom Kraljevstvu rekao da dolazim ovdje, prva reakcija većine ljudi je bila da me pitaju da li je sigurno. Izgleda da veliki broj turista dođe na jedan dan, na putu iz Hrvatske, tako da ekonomija od toga nema ništa. Ako BiH želi da privuče više turista, treba joj ciljano ulaganje. A najviše od svega, zemlja mora djelovati stabilno. Treba joj vlada koja radi i koja osigurava da ljudi u cijelom svijetu čuju priče o političkom pomirenju i pozitivnom razvoju. Skoro otvaranje Zemaljskog muzeja od strane nove vlade bi bio snažan signal te vrste namjere.
Ne mogu razlikovati ljude jedne od drugih… Upoznao sam stotine Bošnjaka, Srba i Hrvata. Po cijenu života, ne znam kako ih razlikovati. Skoro svi su topli i darežljivi ljudi, sa dobrim smislom za humor. Iznenadilo me je kad sam otkrio Peckham pab u Banja Luci – pokazatelj kako su britanske komedije poput Mućki i Monti Pajtona popularne u BiH. Ljudi se ovdje mogu zajedno smijati, tako da sigurno mogu zajedno i živjeti. Većina običnih ljudi koje sam ja upoznao, bez obzira na njihovo porijeklo, vjeru ili kulturu, dijeli iste nade i snove, za sebe i svoju djecu. Žele ono što ljudi u cijelom svijetu žele: sigurnost, posao, pravdu, obrazovanje i zdravstvenu zaštitu.
…ali neki političari su odlučni da ih dijele. Bilo je divno vidjeti kako su se zajednice poput onih u Maglaju i Doboju nakon poplava udružile da pomognu jedne drugima. Ujedno, bilo je upečatljivo koliko je nekim političarima bilo vrlo neugodno zbog ovoga, onima koji su svoje pozicije izgradili na podjelama i nepovjerenju. Ono šta me je najviše šokiralo je spremnost da se mladi ljudi zaraze sa istim, neosnovanim etničkim i nacionalističkim strahovima i fikcijama. Razdvajanjem djece, neke škole primjenjuju jedan oblik aparthejda. Prošle sedmice sam upoznao 200 mladih ljudi iz svih krajeva BiH koji su došli u Sarajevo da zajedno plešu. Djelovali su iznenađeno otkrićem koliko su slični jedni drugima. Od ključne je važnosti slomiti ove barijere, tako da naredna generacija ne naslijedi predrasude ove.
Ova zemlja ima stvarni potencijal… OK, da budemo realni – ovo nije novi Katar ili Brazil. Ali imate prirodne ljepote, izvore vode, drveta i ruda, i, najvažnije od svega, ogroman ljudski potencijal. Primjeri uspješnih Bosanaca se mogu naći u cijelom svijetu – što je i samo po sebi pokazatelj nedostatka dobrih prilika kući. Bez obzira na to, kompanije u BiH, u Goraždu, Tesliću i Sarajevu, da spomenem samo neke, pokazale su šta se sve može postići. U ovoj zemlji ima dovoljno resursa da svako ima mogućnost da živi život normalnog kvaliteta, sa svojom djecom i unucima.
… ali vlada ne doprinosi dovoljno razvoju ekonomije. Veliki broj najuspješnijih preduzeća u ovoj zemlji uspjeva uprkos sistemu, a ne zahvaljujući njemu. Britanska ambasada je sa Udruženjem poslodavaca u Federaciji i drugima radila na određivanju konkretnih ekonomskih reformi koje će biti potrebne nakon izbora: pojednostavljenje sistema oporezivanja, smanjenje cijene rada, smanjenje birokratije i modernizacija sistema socijalne zaštite. Sve ovo će, nakon niza godina lošeg finansijskog upravljanja na svim nivoima vlasti, stvoriti bolje okružje za ekonomski rast i strane investicije. Trenutna ekonomska situacija u cijeloj zemlji je izuzetno ozbiljna. Svaka stranka koja bude izabrana u oktobru imaće ogromnu odgovornost da unaprijedi ekonomiju.
Međunarodna zajednica je griješila… Dejtonski mirovni sporazum je zaustavio strašni rat devedesetih. Ujedno je stvorio i ustavni okvir, s tim da je originalno planiran da bude privremen, što je doprinjelo sporom političkom, ekonomskom i socijalnom razvoju BiH nakon rata. Ostavio je politički sistem koji je zaključao etničke podjele i isključio manjine – u osnovi pomogao da se iste stranke iz ratnog perioda zadrže na vlasti, diskriminirajući one koji bi možda ponudili ujedinjujuću viziju za cijelu BiH. Međunarodna zajednica mora prepoznati da smo doprinjeli izazovima pred kojima ova zemlja stoji
… ali to nije izgovor. Sistem se može promijeniti, ustavnom, ako su političke vođe Srba, Bošnjaka i Hrvata spremne da ga promijene. Problem je u tome što im ova situacija odgovara. Omogućava im da daju poslove onima koji ih podržavaju u najvjerovatnije najvećoj birokratiji na svijetu, a onda ti isti glasaju za njih na sljedećim izborima. A, u međuvremenu, građani ne traže odgovornost političara i stranaka kada isti ne ispune obećanja. Uprkos predviđanjima lošeg odziva na opštim izborima u nedjelju, znam da ljudi u ovoj zemlji nisu apatični po pitanju politike, iako je mnogima teško naći stranke i politike koje bi podržali. Bez obzira na sve to, građani moraju dati svoj glas za promjene. Još uvijek je moguće reformisati ovu zemlju na bolje, kako bi dostigla svoj potencijal. Zapamtite: ako ne glasate, glasali ste za pobjednika.